TREBAJU LI VJERNICI POZIVATI NEVJERNIKE U ZAJEDNIŠTVO

 TREBAJU LI VJERNICI POZIVATI NEVJERNIKE U CRKVU(ZAJEDNIŠTVO)? 1 dio

Neke od praksi koje su tradicionalne nose u sebi izjave da „crkva je mjesto za one koji traže utočište i crkva je za svaku osobu“ ili „crkva je bolnica za grešnike“ Čak možete vidjeti na nekim mjestima ispred njihovih crkvenih zgrada su postavljene reklame na kojima pišu različite pozivnice kojima pozivaju grešnike da dođu u njihovu crkvu. Također slične prakse se sprovode kada neke crkve imaju godišnje konferencije ili seminare,oni prave posebne pozivnice sa kojima pozivaju nevjerne na svoje konferencije ili seminare ili čak određeni broj ljudi iz crkve idu po ulicama grada i dijele traktate u kojima se pozivaju nevjerni na konferenciju ili seminar u njihovu crkvu.

Pozivanje nevjernika da dođu na službu u crkvu se uglavnom podržava od vodstva crkve kako bi se po njima“moglo propovijedati evanđelje izgubljenim ljudima“ i tako se uglavnom ući one koji dolaze u crkvu(da pozivaju svoje nevjerne ukućane ili nevjerne iz familije). Svakako,bez sumnje mnogi jesu čuli evanđelje,spasili se i nanovo rodili čak i na ovakav način to nije poanta. Moje pitanje je,dali Pismo podržava ovakvu praksu? Drugim riječima dali postoji presedan za često jedini oblik evangelizacije u crkvi kakvog se naglašava po današnjim crkvama?

Mudro bi bilo da krenem pisati sa ovim razumijevanjem! To što primjećujemo plod nečega što smo uredili da tako činimo ne mora nužno biti opravdanje istog toga. Kraj daje izgovore za sredstva ali dobre namjere ne opravdavaju loša ponašanja n.p.r ako se neki čovjek obrati u zatvoru iako je serijski ubojica takav slučaj teško da će biti zapisana zapovijed ili model za nečije spasenje,to je kao ona lažna optužba;“padala je kiša zato što sam ja oprao auto“ tako, samo zato što sam ja oprao auto to je uzrokovalo da padne kiša. Pavao iz Tarza je konstantno proganjao vjernike i u sred njegovog progonstva vjernika odjednom je se obratio,samo zato što Bog je odlučio milostivo djelovati u nekoj situaciji to ne znači da tu istu situaciju Bog uopće odobrava. Moramo povući snažnu i jasnu liniju između istine i tradicije inače nećemo biti ništa drugačiji od farizeja u Isusovo vrijeme. Ponekad Bog djeluje usprkos našim djelovanjima a ne zbog samog djelovanja. Ovo je jako bitno imati na umu jer ljudi uzastopno dozvoljavaju svojim prošlim iskustvima kojima dozvoljavaju da upravljaju njihovim trenutačnim aktivnostima umjesto da čitaju Pisma,to je kao da si na svoju kuću stavio vrata i prozore ali si ostavio jedan manji otvor za prozor na koji nisi stavio prozor i očekuješ da lopov neće nikada ući u kuću jer lopov neće ići otraga u dvorište da provjeri može li sa te strane uči,tako oni se pouzdaju u plodove koje izlaze iz onoga što oni čine i govore;“ja znam da bog odobrava to i to jer sam vidio plodove toga!“ Ovo ne samo da je manjkava logika već ne postoji Biblijska podloga za takav način razmišljanja. 

Ovakve ideje i mišljenja dolaze od ljudi koji bacaju Pisma iza svojih leđa jer za njih ništa ne znači što stoji pisano. Naglašavati nekakvo iskustvo kako bi izbjegavao ono što Pisma kažu je podmukao oblik idolopoklonstva,dali u biti brinemo što Božja riječ kaže ili imamo kao neku tipku na kojoj piše“ja činim svoja pravila“ koju svaki puta stisnemo kada ne želimo biti poslušni te uporni smo činiti što je naša volja sve dok navodno vidimo neke plodove od toga?

Sjetimo se da drvo spoznaje dobrog i zlog je bilo na jednom drvetu a ne odvojeno i Pismo kaže da su plodovi na tom drvetu bili dobri(Hebr:tov znači:dobro) za hranu,poželjni za oči(Hebr tahavah;čežnja,poželjeti:-žudjeti) i mudrost(razboritost,inteligancija) a ipak na kraju su nanijeli zla Adamu i Evi i cijelom ljudskom rodu. Adam i Eva nisu bili stvoreni t.j Božja namjera nije bila da oni jedu plodove spoznaje dobrog i zla nego da jedu sa drveta života. Apostol Ivan kaže da požuda očiju(što upravo aludira na ovo iz postanka) ne dolazi od Oca već od svijeta(1 Ivanova 1:15-16). To što netko vidi plodove nečega što čini ne znači da je od Božjeg kraljevstva. Također je apostol Pavao upozorio da postoji mudrost ovoga svijeta koja se izvana čini dobrom ali nije po volji Božjoj(Kološanima 2:19-23). Izaija je korio Izraelce i rekao:Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom(Izaija 5:2),kada nečije oči postanu njihova mudrost nastaje problem kao što su Evine oči u jednom trenutku počele žudjeti za mudrošću koje nije dolazila od drveta života nego do drveta spoznaje dobra i zla.

Isus je jako dobro znao što se dogodilo u vrtu sa Adamom i Evom zato je dao opomenu“Oko je svjetiljka tijelu;stog ako je tvoje oko zdravo cijelo tijelo će ti biti puno svjetla. Ali ako je tvoje oko zlo,cijelo tijelo će ti biti puno tame. Stog ako svijetlost koja je u tebi bude tama,kako li je tada velika tama.“(Matej 6:22-23). Onog trenutka kada je Eva maknula svoje oko sa drveta života i pojela plod sa drveta spoznaje dobra i zla, maknula je oči sa onoga koje daje vječni život njezino tijelo je postala tama. Istinsko svjetlo je sam Mesija Isus i kada naše oko gleda u njega mi smo puni njegove svjetlosti;puni smo drveta života,puni smo Duha,no kada odlučimo maknuti oko sa njega te jesti plodove sa drveta spoznaje dobra i zla naše tijelo postaje tama,tama duha ovoga svijeta,tamna mudrost ovoga svijeta. Nakon toga Isus je rekao“ Stog ako svijetlost koja je u tebi bude tama,kako li je tada velika tama“ Na prvi pogleda izgleda kontradiktorno jer svjetlost uvijek nadjača tamu a opet Isus kaže će svjetlost biti tama i nakon toga kaže kako li je velika tama! Razlog? Tama neće nikada nadjačati svjetlost ali ona tama koja je u ljudima a u kojima je nekad bila svjetlost će izgledati na van kao da je svjetlost baš kao što je drvo spoznaje dobra i zla sa svojim plodovima na van izgledalo kao da je svjetlo ali je bila tama,zato Pismo kaže da se sotona pretvara u anđela svijetla stoga je učinio da drvo spoznaje dobra i zla izgleda za Evine oči kao da je istinsko svjetlo.

Dakle,samo zato što naše oči vide da je nešto,mudro i jako dobro za vidjeti jer vidimo neke plodove to ne znači da dolazi od plodova pravednosti koja su po Isusu Kristu;“Puni plodova pravednosti koji su po Isusu Kristu na slavu i hvalu Božju(Filipljanima 1:11). Zapazite da Pavao kaže da vjernici trebaju biti puni plodova ali kakvih plodova,to su plodovi koji su pravedni po Isusu Kristu a Isus je Božja riječ(Otkrivenje 19:13,Ivan 1:1-5) Zapazite da u Ivanovom evanđelju piše da je sve postalo po Njemu i ništa što je postalo nije postalo bez Njega;ovo sve znači sve pa tako i  čovječje oko,dakle čovječje oko je postalo po Mesiji Isusu. Pismo svjedoči da Bog mrzi ohole oči(Mudre Izreke 6:17) Ova riječ ohole(hebre:rum) znači:biti visok(aktivno se ustajati,podizati) ako naše oko(pogled) nije na Mesiji Isusu i na njegovim plodovima pravednosti neizbježno je da ćemo početi se uzvisivati nakon nekog vremena našim okom  te početi gledati na nas i na naše plodove i ono što radimo  ili čak na neke druge koji imaju neke plodove i činiti isto kao i oni samo zato što su poznati službenici i.t.d. Također je Isus rekao ono što je među ljudima uzvišeno pred Bogom je gnusoba(Luka 16:15). Ne smijemo gledati i suditi nekim pukim sudom gledajući svojim okom ili okom ovoga svijeta nego bitno je kako gleda Isus Krist svojim oko a njegove oči su kao oganj plameni,a on je Janje koje ima sedam očiju što znači da njegove oči su savršene i nema se što više dodati(Bog je sedmi dan nakon stvaranja odmorio) što predstavlja da je izvršio sva svoja dijela pa tako i sa svojom riječju(Stari i Novi Savez) čak i prije nego se očitovalo. Tako da moram početi i završiti na temelju Božje riječi,zato imamo Početak(Postanak) i Otkrivenje(kraj),zato Isus kaže da je On Alfa i Omega-početak i kraj. 

Duh Sveti nas može potaknuti na neke stvari ali on nikada neće ići nasuprot Pismu jer on je upravo tu istu riječ nadahnuo i nadahnuo pisce Pisama da bude zapisana.

Božja riječ jasno kaže…poslanica Hebrejima 10:25“Ne propuštajte SVOJE zajedničko sastajanje,kako je nekim običaj,nego opominjimo jedan drugog ,i toliko više koliko vidite da se bliži Dan.“ Što znači ova riječ“svoje“? Samim tim što je poslanica pisana vjernicima to je upravo ona jedina stvar što znači i ne može značiti ništa drugo.

Sve poslanice su pisane vjernicima i nikome drugom. 1 Korinćanima 14:26“Što ćete onda braćo? KAD SE SASTAJETE,svaki od vas ima…“ Riječ kad (Grčki:hotan) znači:kada,bilo kada,svaki put kad. Dakle! Pavao je učio i tako je djelovala crkva da postoji sastanak ili  okupljanje samo vjernika. Sastanak ili zajedništvo svetih je prema Božjoj riječi i prema apostolskom nauku bilo samo za vjernike(svete).

Kada pogledamo ili podsjetimo se posljednje večere,tko je bio pozvan,ljudi iz grada? Ne! To je bio osobni sastanak Isusa sa njegovim učenicima! Ovakvu praksu možemo vidjeti u Dj.ap i kako je djelovala crkva koja je bila vođena Duhom Svetim i koja je primjer kako crkva treba i danas djelovati jer takvu je crkvu Mesija otkupio svojom krvlju. Dj.ap 2:44“I SVI KOJI SU VJEROVALI BILI SU ZAJEDNO,i sve im je bilo zajedničko.“ Zapazite da piše da su vjernici bili zajedno,vjernici su se držali zajedno oni su se uglavnom držali zajedno nisu se miješali sa poganima na svojim sastancima pa čak i u svom vremenu kad nisu imali sastanke,to ne znači da nisu bili među poganima;tvrditi ovako nešto je također krivo,ali svoje vrijeme zajedništva oni su bili u zajedništvo jedni sa drugima. 

Postoji vrijeme kada se svjedoči ili kada se evangelizira nevjernike ali to nije mjesto kada se vjernici sastanu zajedno jer tako nešto Novi Savez ne uči.

Kada pogledamo Isusovo služenje,On je propovijedao kraljevstvo Božje,poučavao ljude i.t.d ali uvijek se povlačio nasamo sa svojim učenicima,posebno sa dvanaestoricom. Bilo je vrijeme kada je Isusu upućivao učenja zajedno i svojim učenicima i drugim ljudima ili jednoj osobi ali prioritet su mu uvijek bili njegovi učenici koje je on poučavao nasamo. 

U današnje vrijeme crkve su postale trajno evangelizacijski nastrojene kako bi po njima;“crkva rasla i imala istinske vjernike“ jer oni tvrde da se tako“širi Božje kraljevstvo“ Sa druge strane ono što ovakva praksa čini je uglavnom pogon koji stvara nevjernike više nego vjernike te svojim nastojanjima želi udovoljavati ljudima koji dođu(Seeker Friendly,Seeker Sensitive,Alfa Tečaji,Purpose Driven;Rick Warren,ekumenski pokreti) su samo nekih od takvih crkvenih pokreta za koje Spurgeon je dobro prorekao da će doći vrijeme kada će pastiri umjesto da hrane ovce,crkva će imati klaune(komedijaše) koji će zabavljati jarce. Postoje neki drugi pokreti koji kritiziraju pokrete kao što su Seeker sensetive pokret i dr. ali ironično je da ti isti prakticiraju istu stvar ali sa manjim šepurenjem jer se ne hvališu toliko kao oni koji čine tako nešto. 

Cijeli temeljni argument za sastanak(zajedništvo) vjernike(svetih) je da se proslavi Bog i da jedan drugog izgrađujemo,da opremimo jedni druge kao bi mogli biti spremni propovijedati evanđelje nevjernicima a ne da sakupimo nevjernike u naše zajedništvo pa da se njima propovijeda te da se nakon toga pozove nevjerne naprijed pred propovjedaonicu(popularno nazvano altar call) tokom takvog nastupa,onaj koji propovijeda ili pastor crkve će pozvati ljude da podignu ruke i da dođu naprijed kako bi izmolili molitvu.

Pojam pozivanja ljudi naprijed da mole molitvu ili popularno;altar call(spasenja,obraćenja ili predanja) je ne Biblijska praksa iz mnogo razloga.

Ovakvu praksu nije niti Isus učio niti apostoli.

Nema nigdje u Novo Saveznim spisima opisana takva praksa.

Kada bi se Biblijsko evangeliziranje odvijalo odgovor na propovijedanje je bilo da su ljudi bili ubodeni u srce te su počeli vapiti Bogu za milost ili su nastojali da ubiju onoga koji je propovijedao.

Poznato je da ova praksa pozivanja naprijed na molitvu spasenja(altar call) je bila razlog zašto  dr Martin Loyd Jones je odbio surađivati sa Billy Graham-om. Dr. Martin Loyd Jones je odbacio suradnju sa Billy Grahamom jer Graham nije htio odbaciti svoje dvije prakse prva je ta što je dijelio svoju platformu sa Liberalima,pravoslavnom crkvom i rimokatoličkom crkvom pa čak i sa političarima(postoje mnoge slike na internetu na kojima se može vidjeti Graham sa političkim i religijskim vođama),druga je pozivanje ljudi naprijed na molitvu spasenja onako kako je to upravo prvi počeo činiti Charles Finney(1972-1875),Graham nije htio prestati sa tim praksama tako da Loyd je prestao zajedništvo sa njim. Ova metoda pozivanja ljudi naprijed da mole molitvu spasenja(altar call) je razlog što postoji toliki postotak lažnih obraćenika. Billy Graham je i sam izjavio da 25% onih koji dođu naprijed da izmole molitvu spasenja tokom njegovog propovijedanja ubiti postanu kršćani,čak neka izvješća tvrde da je 6% onih koji dođu naprijed kako bi izmolili molitvu spasenja postanu vjernici.  Praksa kao što je;“Želim da svi pognu glave svi da zatvore oči,ne gledajte okolo,ispruži ruku. Nitko te neće vidjeti. Da,vidim tamo ruku,vidim tamo malo dalje ruku u pozadini…“ Ovako nešto se nije govorilo do 1820.g

Problem ne leži u tome što se sprovodi poziv nevjernima,nego problem leži u tome što se koristi zajedništvo vjernika(svetih) kao platforma kako bi se propovijedalo nevjernima,ova praksa je jedna od temeljnih nerazumijevanja što je crkva. Povijesno gledano dobri primjeri evangelizacije su George Whitefield i John Wesley koji su propovijedali van crkve. Biblijska evangelizacija je se događala uglavnom van zajedništva vjernika,na otvorenim mjestima ili na nekom neutralnom mjestu.

Pojam da se podigne ruka i dođe naprijed kako bi netko izmolio molitvu nije Biblijska praksa ali iza te prakse se može vidjeti jasna svrha. Podsticaj(pokretna sila) iza altar call ili pozivanje ljudi da dođu naprijed kako bi izmolili molitvu spasenja je često rast nečijeg poslovanja jer po nekima koliko ima podignutih ruku koliko nečija crkva je narasla,na takav način će steći nove posjetitelje i na takav način će njihovo zemaljsko kraljevstvo još više narasti(tako imate da male crkve od 20-50 ljudi su u samo par godina izrasle u mega crkve-čak i do 800.000 ljudi). Pavao je išao od grada do grada,zašto? Zato što Pavao nije imao želju da postane kralj malog kraljevstva,on je gradio kraljevstvo Božje na zemlji.

No,uvijek se postavlja pitanje što nije onda u redu? Kako će onda nevjernici čuti evanđelje ako ih se ne poziva u crkvu? Nije li bolje da dođu u crkvu kako bi čuli evanđelje nego da uopće ne dođu? Isus je pozivao svakoga i što o 1 Korinćanima 14 poglavlje?

Problem koji je uvijek prisutan je da ljudi postavljaju krivo pitanje jer su ih njihove vođe skrojili nakrivo,jer i same vođe ne slijede Biblijski primjer djelovanja apostola i crkve nego slijede čovjeka t.j nekog službenika koji tako čini,jer gledaju na navodne plodove koji ti službenici imaju uglavnom je to“ imao je mali crkvu a sada ima veliku crkvu“ što je opet problem jer u Božjem kraljevstvu nema toga nema malo nema veliko već jedno Tijelo. Pitanje nije što je krivo sa tim,nego što je Bog rekao,ne kako će čuti ako ne dođu u crkvu nego radije što je Bog rekao u vezi toga. Rijetko ćeš sresti ljude koji brinu o onome što Božja riječ kaže i koji se oslanjanju samo na riječ Božju,takvi nose Bibliju sa sobom i čak je čitaju ali nikada ne primjenjuju Božju riječ,oni se oslanjaju na svoje tradiciji ili na svoje puko razumijevanje. Kako će onda nevjerni čuti evanđelje? Tako što će izaći van u svijet te propovijedati evanđelje upravo kako to Biblija i kaže. Sjetimo se da Isus nije pozvao cijeli Jeruzalem na posljednju večeru,jer postoji vrijeme i mjesto za svako djelo pod nebom. Sa druge strane posljednja večera je jasna slika zajedništva vjernika što se jasno vidi i kroz Djela apostolska.

Kroz Pisma možemo vidjeti da prorok Ivan(popularno nazvan krstitelj iako ga tako Biblija ne zove). On je javno propovijedao od Mesijinom dolasku. Isus je izašao van te pozvao svoje učenike da ih učini ribarima ljudi(jer oni tada još nisu bili ribari ljudi),pozivao ih je tamo gdje su bili(Matej je bio u poreznoj kabini) i.t.d. Isus je često poučavao ljude na otvorenim mjestima(javno),također je često dolazio u hram jer su sa Židovi stalno okupljali tamo.

Prije svoga uznesenja Isus je jasno rekao svojim učenicima da idu ne da pozivaju svijetu u svoje zajedništvo,ovu zapovijed učestalo vidimo u Djelima apostolskim. Dj.ap 2 vidimo da je Petar ustao i javno propovijedao evanđelje. Dj.ap 8 poglavlje govori o tome kako je anđeo Gospodnji rekao Filipu da ustane i ide prema jugu(Dj.ap 8:27…Filip je ustao i otišao) Dj.ap 9:32“ I dogodilo se dok je Petar posvuda prolazio….“ Dj.ap 13 poglavlje“…položili ruke na njih te ih poslali…tako su oni poslani od Duh Svetog…..“ Dj.ap 14 poglavlje,Dj.ap 17 poglavlje Pavao je bio jako ožalošćen zbog idolopoklonstva u Ateni te je;“raspravljao u sinagogi sa Židovima i pobožnicima a na trgu s onima koje bi susreo(stih 17).

Treba zamijetiti da kada je Pavao ili drugi apostoli propovijedali  Židovima u sinagogama on(oni) ih/su nastojao/li izvući Židove iz takvih mjesta te ih privesti Mesiji iako nikada nisu strogo naglašavali na to,ali neki uče da pošto su Pavao i apostoli takvo što čini je i nama uzor da evangeliziramo nevjerne u crkvu,no svi ti koji su išli u Židovske sinagoge nakon obraćenja su dolazili na osobne sastanke vjernike(svetih) a upravo vođe tih sinagoga su ih javno prozivali i izbacivali iz sinagoga pod izgovaranjem prokletstva nad istinskim vjernicima,za vrijeme rimskim careva i vrijeme progona vjernika sinagoge su imale posebne dokumente kojima su bili zaštićeni od progona  rimske vlasti jer Rimska vlas je imala dvije vrste bilo je Religio ilicita i religio licita(nedozvoljena religija i dozvoljena religija) i svi oni koji bi povjerovali u Mesiju Isusa bi bili izbačeni iz sinagoge i vodili bi se kao religio ilicita. Dakle svako tko uči da je ovo uzorak kako crkva treba djelovati može biti iz dva razloga ne zna povijest događanja ili zna,ali namjero ide kontra Božje riječi jer mu je važnija ljudska slava nego Božje kraljevstvo i njegova pravednost.

Isus i apostoli nisu imali crkvene projekte,crkvene zgrade kao neprofitabilne udruge i sl. oni su jednostavno propovijedali nakon toga su poučavali one koji su povjerovali jer su oni postali crkva,nakon toga bi apostoli otišli kako bi negdje dalje propovijedali evanđelje.

Uporni ljudi će vam konstanto nabijati na nos stih iz 1 Korinćanima 14:23 koji kaže“Ako se dakle skupi sva crkva na jednom mjestu te svi govore jezicima a uđu neupućeni ili nevjerni neće li reći da ste poludjeli?“

Postoji nekoliko problema sa ovakvim gledanjem na ovaj stih:

Prvi problem nastaje u tome što ljudi izvade jedan stih izvan konteksta i žele učiniti da Božja riječ kaže ono što oni žele da Božja riječ kaže to se zove eizegeze ili učitavanje u Božju riječ ono što osoba želi da učita iako tekst to ne tvrdi,iako tako apostolsko učenje i praksa crkve ne može se naći kad pogledamo kompletnu sliku skroz sva Novo Savezna Pisma. Treba pročitati cijelo 14 poglavlje kako bi se mogla dobiti jasna slika zašto je Pavao rekao to što je rekao.

Poglavlja u Pismu nisu bila u originalnim spisima to je tek tamo u 15.st ubačeno u Pisma kako bi se navodno ljudi lakše snalazili u Pismu što je nažalost donijelo mnogo problema i što vidimo plodove takvog čina. Očito je iz 14 poglavlja u kojem Pavao poučava i korigira Korintske vjernike i daje im određene upute kako djelovati u jedan od darova a to je govor u jezicima(posebno se dotiče od 13-27 stiha) u kojem je i 23 stih. Poanta 23 stiha nije da bude sam za sebe nego da se uklopi u cijelu Božju riječ

Drugi problem je ovaj u Novom Savezu se samo na ovom mjestu spominje okupljanje vjernika na jednom mjestu koje navodno aludira da je nevjernik  bio u to vrijeme na sastanku vjernika što je izuzetak a ne ustaljena crkvena praksa. Pavao na ovom mjestu prigovara sklonosti Korinćana da izvršavaju neuredno darove posebno aludira na govor u jezicima jer taj nered bi bio odbojan novim vjernicima(koji nisu upućeni) i posebno nevjernicima ako bi bili svjedoci tog neurednog ponašanja i ovaj stih nije uopće zapovijed za evangelizacijsku crkvenu službu. Ono što se događaju u Korintu je bilo uznemirujuće za zdrave vjernike ali također i za nove vjernike jer bi učili krivu stvar a posebno bi bilo uznemirujuće i davalo krivi utisak bilo kome tko bi bio nevjernik. 

Očito da zagovornici ove krive prakse će ukazati;“ali tu piše i to na dva mjesta“uđe“ što ukazuje da je nevjernik ušao među vjernike. Ova riječ uđe može biti dvosmislena jer nema riječi u stihovima da je netko doveo nevjernika ili da je nevjernik sam ušao.  Ova riječ uđe u Grčkom se koristi kao srednji glas prvog glagola koji se koristi samo u sadašnjem stanju ili u nesavršenom stanju.(Srednji glas u Grčkom pokazuje da subjekt djeluje u svom vlastitom interesu ili u svoje ime ili sudjeluje u ishodu glagolskog djelovanja. Pojednostavljeno,ponekad oblik srednjeg glasa može se prevesti kao“izvoditelj akcije u biti djeluje sam po sebi-refleksno djelovanje). N.p.r „Ja“ se kupam,“Ja“ je subjekt rečenice(izvršava glagolsku akciju) a ipak „Ja“ prima glagolsko djelovanje. Tako da ovo bi bilo nešto što se u Grčkom zove srednji rod. Mnogi slučajevi u Grčkom nisu ovako očiti i ne mogu biti prevedeni doslovno.

Dakle! Imamo tri svjedoka:

a)Mesija i apostoli nisu takvu praksu učili niti su je sami prakticirali.

b)1 Korinćanima 14 poglavlje ne podržava takvu praksu jer nije određena u povodu toga.

c) Gramatički gledano ne može se dokazati da je takva praksa opisana u tim stihovima jer kao što sam prije napisao na stih se može gledati dvosmisleno.

Nažalost mnogi gledaju da tumače prvo ono što je dvosmisleno(ne jasne riječi) kako bi potvrdili ono što nije dvosmisleno(jasne riječi) umjesto da idu sa tumačenjem od onoga što nije dvosmisleno pa tek onda gledali na ono što je dvosmisleno. N.p.r Biblija kaže da postoji mjesto zvano sumporno jezero i tom jezeru se pripisuje vječno uništenje i vječna muka,uništenje je dvosmislena riječ jer može biti potpuno uništenje ali ne mora biti potpuno uništenje(Biblijski gledano),dok vječna muka je jasna ne dvosmislena riječ i ako želim izgraditi svoje mišljenje da neće biti vječne muke t.j da oni koji će biti bačeni u ognjeno jezero neće se vječno mučiti ja ću krenuti od dvosmislene riječi i izgraditi lažnu doktrinu uništenje duše u ognjenom jezeru,dakle zastupnici te hereze su prvo tumačili ono što je dvosmisleno u svjetlu onoga što je nedvosmisleno isto tako je i sa ovim stihom iz 1 Korinćanima 14:23.

Dali treba propovijedati evanđelje nevjernima,to nije uopće upitno na to smo pozvani. No i te kako sam čvrsti zagovarač da vjernici(sveti) se sastaju privatno kako bi služili Gospodaru i kako bi služili jedni drugima jer takvu praksu konstanto vidimo kroz evanđelja,kroz Djela apostolska i kroz poslanice.

 Razumijmo,da ljudi koji konstanto inzistiraju da se mora nevjerne ljude dovoditi u crkvu je njihov najbolji način da im poslovanje raste i sa tim stalno žele privući nove posjetitelje,što više stolica u crkvi je ispunjeno više će novca biti u crkvenoj kasi. Praksa pozivanja ljudi naprijed da mole molitvu spasenja se i te kako oslanja na glazbu ili utjecaja članova nekog društva n.p.r ja sam se spasio i sada svog najboljeg prijatelja navodim na to jer ipak mi smo najbolji prijatelji od djetinjstva u što su također uključeni osjećaji. Trebalo bi se zapitati zašto glazba svira dok neki dolaze naprijed da izmole molitvu spasenja? Zato što bez glazbe bi bilo jako malo emotivne potpore,u mnogim crkvama,svjetla,glazbe,platforma igra glavnu ulogu i zbog toga sve to koriste i zbog toga imamo jako puno lažnih obraćenika koji su prigrlili lažne stvari i krive duhovne prakse i pjesme kao što su Hillsong united i Jesus Culture jer njima zdrava doktrina je na drugom mjestu a kvaliteta glazbe i svjetla i čak slikanje sa svjetovnim glazbenicima sve ovo je tjelesno a što je tjelesno ne može ugoditi Bogu i neprijateljstvo je prema Bogu. Takve organizacije su otpadniče koje čak i ljudi u svijetu prozivaju,jao njima!!

Jednom je netko rekao“nema doksologije bez teologije“ drugim riječima  ako nečije slavljenje(doksologija) nije teološki ispravna Bog ne prihvaća takvo slavljenje. Slavljenje Gospodara je velika stvar i čak zapovjeđeno u Novom Savezu ali nečije slavljenje ne smije biti pokrenuto ako u slavljenju nema zdrave nauke. Ako netko koristi slavljenje kako bi nekome izmanipulirao osjećaje da prihvati Krista to je čista manipulacija i grijeh.

Namjena sastajanje vjernika(svetaca) je da služe Bogu i da služe jedni drugima,lomljenje kruha zajedno i.t.d jer crkva nije nešto u što ideš nego je obitelj kojoj pripadaš,sastanak vjernika nije miješani sastanak koji je jako prilagođen novim ljudima(nevjernima). Ivan prorok,Isus,Petar,Pavao i drugi su uvijek gledali da idu van i propovijedaju evanđelje nevjernima ali nisu nikada isključivali privatna sastajanja jer za njih je crkva bila obitelj a ne neka birtija u koju može svatko ulazit i izlazit.

TREBAJU LI VJERNICI POZIVATI NEVJERNIKE U CRKVU(ZAJEDNIŠTVO)? 2 dio

Često kada čitam ili slušaj ljude koliko revno brane svoje nauke i svoje tradicije,brane svoje vođe i sve ono što ih vođe uče i potiču da izvršavaju. Kada ti osoba kaže da zna da tamo gdje ide ima jako puno krivih stvari i da ima razloga napustiti tu crkvu ali bolje da i malo primam hrane nego ništa,ili najgora izjava koju stalno slušam a ta je;“kada nađem bolje od ovoga onda ću otići“ Neki koji ovo slušaju i koji se ne slažu sa ovakvim stavom čuju samo riječi takvih ljudi i žalosno su,ali ja čujem nešto drugo a to je zveketanje lanaca duhovnih robova koji misle da znaju što je crkva,kako djeluje crkva i zašto crkva mora biti odvojena od svijeta a ne robovati duhu ovoga svijeta? Oni misle da je crkva mjesto gdje oni idu ili ima onih koji kao malo bolje razumiju pa kažu da crkva nisu grade nego ljudi,što u jednu ruku i jeste istina.

Zanimljivo je vidjeti da apostol Petar kaže da čak i anđeli žele zaroniti u ono što Bog ima za crkvu,ali opet mnogi koji sebe nazivaju crkva stalno su u plićaku,stalno se okreću u nekom plićaku a mnoge su nažalost se pretvorile u bare pune žabokrečine. Prorok Ezekiel je upozorio da nema žive vode za močvare i bare nego da će ostati za sol,nego samo oni koji budu ušli u rijeku koja teče iz hrama Božjeg će „plivati“ u Duhu Svetome.