DISPENZACIONALIZAM

 

DALI JE DISPENZACIONALIZAM BIBLIJSKA ISTINA?

Dispenzija je organizacija,sistem ili vodstvo.Teološko dispenzija je božansko upravljanje u nekom određenom vremenskom dobu,božansko određeno doba.Dispenzacionlizam je teološki sistem koji prepoznaje ta doba da su naređena od Boga kako bi odredio poredak u svjetskim zbivanjima

Dispenzacionalisti imaju dvije osnove različitosti:

1. Dosljedno tumačenje Pisma,posebno Biblijska proročanstva.

2. Razlika između Izraela i Crkve u Božjem programu.

Dispenzacionalist tvrdi da njegov princip hermeneutike je doslovno tumačenje,što znači:davanje svakoj riječi značenje koja bi imala svakidašnju upotrebu.Simboli,figurativan govor i tipovi(tipologija) su svi tumačeni jasno u ovoj metodi i to ni na koji način nije suprotno doslovnom tumačenju.Čak i simbolički i figurativni govori imaju doslovno značenje iza njih.

Također ću spomenuti i ovo da:

dispenzacionalizam je evanđeosko,futurističko Biblijsko tumačenje koji poima Boga koji se odnosio prema ljudskim bićima na različite načine pod različitim Biblijskim savezima u nizu“dispenzija“ ili perioda u povijesti.

Kao sistem,dispenzacionalizam je izlagan u pisanjima John-a Nelson-a Darby-a(1800-82) no prvenstveno takvo učenje je donio Malachi Taylor koji je bio dio Plymouth Brethern Movement-a te propagirano kroz pisana djela kao što je Cyrus Ingerson Scofield koji je bio Američki teolog,službenik,i pisac čije naj prodavanije Biblije sa komentarima su popularizirale futurizam(bavljenje sa događajima i trendovima budućnosti ili koji predviđa budućnost) i dispenzacionalizmom među fundamentalnim kršćanima.

SCOFIELD REFRENCE BIBLE.

Scofieldova Biblija sa komentarima je Biblija za proučavanje koja se naveliko koristi uređena i komentirana po Američkom Biblijskom studentu Cyrus.I.Scofield-u koja je popularizirala dispenzacionalizam na početku 20 stoljeća.Objavljena od Oxford University Press koja u sebi sadrži tradicionalnu,Protestantsku King James Version,prvo je se pojavila 1909.g te nakon toga je prerađena po istom autoru 1917.g

Scofieldova Biblija sa komentarima je promovirala dispenzacionalizam,vjerovanje između stvaranja i posljednjeg suda biti će sedam odvojenih doba Božjeg bavljenja sa čovjekom i da ta doba su okvir za spajanje Biblijske poruke.U velikoj mjeri kroz utjecaj Scofieldovih bilješki dispenzacionalizam je porastao utjecajno među fundamentalsitičkim kršćanima u Americi.Scofieldove bilješke o knjizi Otkrivenja su najveći izvor za razne buduće događaje,sudove i pošasti koji su detaljno razrađeni po popularnim religijskim piscima kao što su Hal Lindsay,Edgar C. Whisenant i Tim LaHaye;djelomično zbog uspjeha Scofieldove Biblije sa komentarima,fundamentalni Amerikanci sa početka 20 stoljeća su stavljali veći naglasak na špekulacije oko eshatologije.

Eshatologija je;dio teologije koja se bavi sa onim što se vjeruje da su posljednji događaji povijesti,ili konačna sudbina ljudskog roda.Ovaj koncept se obično odnosi na kraj svijeta ili kraj vremena.Ova riječ dolazi od Grčke riječi;eschatos što znači;posljednji i logy što znaći;studija,proučavanje.Ovo je prvi puta korišteno u Engleskoj oko 1550.g Oxfordov Engleski rječnik definira riječ Eshatologiju kao;odjel teološke znanosti koja se bavi sa četiri posljednje stvari:smrt,sud,raj i pakao. Protivnici Biblijskog fundamentalizma su kritizirali Scofiledovu Bibliju zbog njegovog potpunog autoriteta u Biblijskim tumačenjima(dakle nije bilo mjesta mogućnosti promašaja u tumačenjima),ono što su oni smatrali je; Scofield je prešutio Biblijskim kontradikcijama(nešto što proturječi jedno drugom) i njegov pretjerani fokus na eshatologiju.

Postoje najmanje dva razloga; kažu dispenzionalisti,da se Biblija tumači baš ovako.Prvi,filozofski,svrha jezika sam po sebi se čini kao zahtjev da tumačimo Pismo doslovno.Jezik je dan od Boga za svrhu sposobnosti komunikacije sa čovjekom.Drugi razlog je Biblijski.Svako proroštvo o Isusu Kristu u Starom Zavjetu su doslovno ispunilo.Isusovo rođenje,Isusova služba,Isusova smrt i Isusovo uskrsnuće sve se to dogodilo točno i doslovno kako je Stari zavjet prorekao.Ne postoje ne doslovna ispunjenja tih proroštva u Novom Zavjetu.Ovo su argumenti za njihove doslovne metode tumačenje Pisma.Ako doslovno tumačenje ne koristimo u proučavanju Pisama,ne postoji objektivni standard po kojem možemo razumjeti Bibliju.Dakle ako uzmemo doslovno tumačenje Biblijskog stiha;ode Juda i objesi se,onda možemo i sami napraviti štrik otići i objesiti se(usputna moja misao ),tako po njima svaka osoba će biti sposobna da tumači Bibliju po svom nahođenju i naravni nije ni čudo što imamo po raznoraznim kršćanskim crkvama čudne prakse jer si kršćani daju za pravo tumačiti Biblijske stihove onako kako njihovoj mašti paše ili pomiješano sa Novo Zavjetnim Biblijskim terminima kao što je vatra(koju spominje Ivan krstitelj) ili riječ pomazanje i mogao bi pisati još puno toga.

Biblijsko tumačenje će priječi u;što ovaj odlomak kaže meni umjesto,Biblija kaže!Nažalost,ovo je već slučaj u mnogo onoga što se zove Biblijsko tumačenje današnjice.

Dispenzacijska teologija uči da postoje dva Božja naroda;Izrael i Crkva.Dispenzacionalisti vjeruju da spasenje je uvijek bilo po vjeri u Boga u Starom Zavjetu i posebno vjera u Isusa Krista u Novom Zavjetu.Dispenzacionalisti drže da crkva nije zamijenila Izrael u Božjem programu i Staro Zavjetna obećanja Izraelu nisu još prenesena u crkvu.Vjeruju da Božja obećanja Izraelu(za zemlju,mnoge potomke i blagoslove)koji su u Starom Zavjetu će u konačnici biti ispunjeni u tisućugodišnjem periodu o kojem se govori u Otkrivenju 20 poglavlje.Dispenzacionalisti vjeruju da kao što Bog u ovom dobu je svoju pažnju uperio na crkvu,on će ponovno u budućnosti usmjeriti svoju pažnju na Izrael(Rimljanima 9-11 poglavlje).

Koristeći ovaj sistem kao osnovu,dispenzacionalisti shvaćaju Bibliju koja je organizirana u sedam dispenzija:

1.Dispenzija nevinosti(Postanak 1:1-3:7)

2.Dispenzija savjesti(Postanak 3:8-8:22)

3.Dispenzija ljudske vladavine(Postanak 9:1-11:32)

4.Dispenzija obećanja(Postanak 12:1,Izlazak 19:15)

5.Dispenzija zakona(Izlazak 20:1,Dj.ap 2:4)

6.Dispenzija milosti(Dj.ap 2:4 Otkrivenje 20:3)

7.Milenijsko kraljevstvo(Otkrivenje 20:4-6)

Ove dispenzije nisu put za spasenje,nego načini na koje Bog se odnosi prema čovjeku.Dispenzacionalizam kao sistem ima ishod u pred milenijskom tumačenju drugog Kristovog dolaska i uobičajeno tumačenje uznesenja prije velike nevolje.Da sažmemo,dispenzacionalizam je teološki sistem koji NAGLAŠAVA doslovno tumačenje Biblijskih proroštva,prepoznaju jasno razdvajanje između Izraela i crkve i uređuje Bibliju u različite dispenzije i kao takve ih predstavljaju.

U ovom kontekstu pisanja ću se samo kratko dotaknuti još dvije opasne stvari a koja proizlazi iz dispenzacionalizma a to je super(hyper)dispenzacionalizam i srednje-djela apostolski dispenzacionalizam.

ŠTO JE TO SUPER(HYPER) DISPENZACIONALIZAM?

Jedna od naslijeđenih opasnosti dispenzacionalizma je ta da može odvesti nekoga u pretjerano razdvajanje Biblije i možemo vidjeti podjele i nepovezanost tamo gdje toga ne bi trebalo biti.Ovo je upravo ono što čini super(hyper)dispenzacionalizam.Dakle,ultra(hyper)dispenzacionalizam bi bilo učenje koje je uzelo temeljna načela dispenzacionalizma u još ekstremnije,učeći ne Biblijske i često heretičke doktrine.

Drugi pokret poznat kao srednje-djela apostolski dispenzacionalizam,Dj.apostolska 9 dispenzacionalizam,Dj.apostolska 13 dispenzacionalizam ili Dj.apostolska 28 dispenzacionalizam,zauzima na pola puta poziciju između klasičnog dispenzacionalizma i super(hyper)dispenzacionalizma,također poznat kao Grace Movement, o načelima srednje-djela apostolski dispenzacionalizma neću pisati u ovome tekstu jer tema je super(hyper)dispenzacionalizam.

Umjesto da prepoznaju da je Crkva započeta u Dj.ap 2 poglavlje na dan pedesetnice kada su učenici primili Duha Svetoga,super dispenzacionalizam će unijeti drugu dispenziju ili podjelu u Bibliji i držati će do toga da Crkva nije započeta dok se Pavao nije obratio.Tri naj uobičajena pogleda super(hyper) dispenzacionalista vidi crkvu započetu u Dj.ap 9.Dj.ap 13 ili u Dj.ap 28,srednje-djela apostolski dispenzacionalizam se slaže sa ovim pogledom.Neki super dispenzacionalisti stavljaju početak crkve sa Pavlovim obraćenjem;drugi poput prvog super dispenzacionaliste Ethelbert W. Bulinger stavljaju početak crkve čak i kasnije sa Pavlovim zatočeništvom u Rimu.Čineći tako,oni vide Crkvu u Dj.ap kao Hebrejsku ili Židovsku crkvu odvojenu od „tajanstvene“ crkve kojoj je Pavao pisao poslanice iz zatvora.Oni vjeruju da poslanice,Petra,Jakova,Jude,Hebrejima i Ivanova poslanice su sve oslovljene Hebrejskoj crkvi,koja je drugačije od „tijela kristova“ i tako ta židovska crkva koja je izgrađena na kraljevskim obećanjima će biti ponovno uspostavljena tokom tisućugodišnjeg Isusovog kraljevstva na zemlji i obožavat će u ponovno izgrađenom hramu sa žrtvama pomirnicama.

Ovakva vjerovanja nisu jedini problem kod super(hyper)dipsenzacionalista,nego postoje i još neke druge zablude jer su krivo pristupili Pismu.Na primjer,u samome srcu mnogih oblika super(hyper)dispenzacionalizma je vjerovanje da je Pavao propovijedao drugačije evanđelje od onoga koje su drugi apostoli učili.Pavlove poslanice iz zatvora se samo primjenjuju direktno za“tijelo kristovo“ili crkva od pogana i krštenja(množina) i Gospodnja večera su bili samo za staru dispenziju i nisu više za današnju crkvu t.j to se više danas ne treba prakticirati.U stvarnosti,što super(hyper)dispenzacionalizam čini krivo je da razdvaja Božju riječ u dijeli je u sitne komadiće.

Druge hereze koje su uobičajene nekim tipovima super(hyper)dispenzacionalizmu uključuje učenje kao što je spavanje duše i annihilationizam(istrebljenje,uništenje).Neki objavljuju granu univerzalizma koji odobrava spasenje čak i samog đavlu.Bez sumnje,kako god ga zvali,super(hyper)dispenzacionalizam je opasna zabluda koji gotovo uvijek vodi do drugih pa čak i gorih zabluda i često je potpuno heretičko učenje.

H.A.Ironside koji je i sam čvrsti dispenzacionalist,je napisao jako dobru knjižicu u kojoj daje kratak pregled nekih opasnosti super(hyper)dispenzacionalizma u njoj kaže da on,niti malo se ne ustručava reći da plodovi super(hyper)dispenzacionalizma su zli.Proizveo je ogroman usjev hereza kroz širinu i duljino ove zemlje i drugih zemalja.Super(hyper)dispenzacionalizam razdvaja kršćane i upropašćuje crkve i nebrojene zajednice;taj pokret je podigao svoje sljedbenike u intelektualni i duhovni ponos do zapanjujuće mjere tako da gledaju sa uzvišenim prezirom na druge kršćane koji ne prihvaćaju njihove čudne poglede,te u većini slučajeva gdje ih se predugo tolerira,to apsolutno guši nastojanje Evanđelje po kućama i sije razdor na misionarskim područjima u inostranstvu.Tako su istinite stvari ovoga sotonskog sistema da također niti ja neću se kolebati da kažem da je super(hyper)dispenzacionalizam u potpunosti sotonska izopačenost istine.

DISPENZACIONALIZAM U SEDAM CRKVENIH DOBA. 1 DIO

Kao što sam pisao u prva dva dijela o dispenzacionalizmu i super(hyper)dispenzacionalizmu kako je ne Biblijski iako ima neke elemente Biblije što je najgori oblik sotonske prevare.Sada ću se dotaknuti još jednog oblika dispenzacionalne nauke koja također nije Biblijska iako u sebi sadrži Biblijske istine ali nažalost iskrivljene. A to je učenje o Sedam Crkvenih Doba.

Učenje o sedam crkvenih doba nije samo učio William Branham.Isto takvo učenje je imao osnivač Jehovinih svjedoka Charles Taze Russell. (The_Simple_Truth_about_the_Original_Word.pdf na ovom linku možete vidjeti istu tablicu kako je Charles Taze Russel vjerovao o crkvenim dobima,koji se ne razlikuje puno od Williama Branhama).

Kad je William Branham prekopirao djelo Clarence-a Larkin-a i uspostavio svoje“otkrivenje“ „Sedam Crkvenih Doba“ Branham je dodao u Larkinovu dispenzacionalnu teologiju „Glasnike“ za koje je on tvrdio da su dodijeljeni za svako „doba“.Ova ideja o razdvajanju Crkava u“doba“ je uspostavljeno po John-u Darby-u u 1800-tim,uzimajući proroštva;koja je Ivan po kome je Isus dao knjigu Otkrivenja napisao crkvama u Maloj Aziji te je tvrdio da su ta proroštva(sedmorim crkvama) za buduće generacije umjesto za crkve kojima su tada bila poslana ta proroštva t.j dana.

U uvodu knjige Otkrivenja,uvodna izjava u knjizi je pozdrav,sličan poslanicama koje je Pavao pisao crkvama u Korintu,crkvama u Galaciji,Rimu,Timoteju i druge.Svitak ili kako je mi danas imamo knjiga Otkrivenja je Pismo i određeno je bila poslana sedmorim crkvama u Maloj Aziji:

Ivan sedmorim crkvama koja su u Aziji:Milost vam i mir od njega koji jeste,koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova koji su pred njegovim tronom i od Isusa Krista vjernog svjedoka,prvorođenca od mrtvih i vladara zemaljskih kraljeva(Otkrivenje 1:4-5)

U uvodi,Ivan također je napisao da je imao viziju Sina Čovječjeg,čija je uputa bila da pošalje to Pismo(otkrivenje) tim crkvama:

Bio sam u Duhu na Dan Gospodnji,i čuo sam iza sebe snažan glas kao glas trube kako govori;Ja sam, Alfa i Omega Prvi i Posljednji i što vidiš napiši u knjigu i pošalji sedmorim crkvama koje su u Aziji;u Efez i u Smirnu i u Pergam i u Tijatiru i u Sard i u Filaldefiju i u Laodiceju.(Otkrivenje 1:10-11).

Mnogi koji su pod utjecajem teologije o dispenzacionalizmu nisu svjesni da te crkve su bile uspostavljenje u isto vrijeme kada je proroštvo bilo zapisano i poslano drugim riječima te crkve su već funkcionirale duže vrijeme prije nego je Ivan napisao svitak (knjigu) Otkrivenje.Darby-ev utjecaj bio je osnažen po tome što se jako brzo širila Scofieldova Biblija koja je došla u ruke nekoliko ljudi koji su proučavali Scofieldove bilješke uvezi knjige Otkrivenja.Iako životni stil Cyrus-a Scofield- je bio kritiziran t.j da je živio život ispunjen skandalima,krađa i čak provođenja vremena u zatvoru,njegove bilješke su bile promovirane preko mnogih kao točan autoritet,i snažno su podupirali tu ideju o dodavanju riječi“doba“ u riječi Božjoj za sedam Crkvi.

Otok Patmos je nedaleko od zapadne obale današnje Turske,i gradovi Efez,Smirna,Pergam,Tijatira,Sard,Filadelfija i Laodiceja su bili 300km u unutrašnjosti. Dok mnogi koji su programirani sa ovom dispenzacionalnom doktrinom vjeruju da“doba“ u kojemu mi živimo je Laodicejsko doba,stvarno Pismo(ili svitak) je bilo napisano Laodiceji na Lycus-u t.j Laodiceja na rijeci Lycus(prije se grad zvao Diospolis što znači Zeusov grad).

Laodiceja je imala veliku Židovsku zajednicu,rana crkva je nominirala taj grad da bude jedna od glavnih sjedišta rane crkve.Vjeruje se da je tu crkvu u Laodiceji uspostavio Epafrodit,Kološanin koji se spominje u Pavlovoj poslanici Kološanima.Neki Grčki spisi završavaju prvu poslanicu Timoteju sa ovim riječima;Pisano u Laodiceji,glavni grad(Metropola) Frigije Pacatiana.

Ali uzmemo li djelo Scofiled-a Darby-a i drugih,Branham je izgradio na ovoj ideji da Pisma nisu poslana gradovima t.j crkvama koja Ivan oslovljava u svojim otvorenim izjavama.Ta ekstra-Biblijska teologija doslovno ignorira otvorenu izjavu u prvom poglavlju,iako na kraju knjige Otkrivenja osuđuje bilo tko dodaje ili oduzima iz ove knjige.

William Branham nije usporedio svoje“glasnike“ prema zabilježenoj povijesti.

Nalazimo ogromne raskorake,kao što je Kolumba koji nije živ tokom njegovog“crkvenog doba.“ Drugi“glasnici“ malo stoje izvan njihovog“doba“ i tako čineći sljedbenike ovoga kulta zbunjenim češkajući se po glavi sa mnogim pitanjima.

No najzanimljiviji karakter kojeg je Branham izabrao kao“glasnika“ je Irenej.

Branham je odredio Ireneja za crkvu Smirna ili“doba“ kako je prekopirao od Larkin-a.Smirna je bila strateški lučki grad na Egejskoj obali,poput Efeza.Irenej je bio Lugdunumski Biskup koji je današnji Lion,Francuska.

Irenej je najpoznatiji po svojoj knjizi;Adversus Heareses ili Protiv Hereza.

Ironično,ta knjiga prokazuje nekoliko doktrina koje je promovirao William Branham koja su došli od Gnostičkih vjerovanja.Irenej je uvidio da su ta gnostička učenja zarazila crkvu,te je pozvao na akciju crkve da stane protiv tih hereza.

Ako si programiran učenjima Williama Branhama,ovo nije knjiga koju ti samo preporučujem da je pročitaš,nego je TREBAŠ pročitati ako želiš shvatiti koliko zmija(sotona) može biti lukav.Prepoznat ćeš mnoga učenja koja Irenej osuđuje—iako nećeš prepoznati po imenima(učenja) ali doktrina je ista, Irenej osuđuje podrijetlo doktrine;mistični bogovi i polubogovi.

Gnostički utjecaj je započeo iskrivljivati pogled Božanstva,uzimajući vjerovanje ranih Kršćana kroz izvrtanje u nešto potpuno drugačije.Irenej je znao da to stvara drugačijeg isusa ne Isusa iz Biblije,i da taj drugi i totalno drugačiji bog koji se stvara je lažni bog.Takvo izvrtanje je bilo učinjeno kroz ugradnju lažnih bogova i njihovih legendi ili mitova u Kršćanstvo.Irenej je znao da ta hereza bi na kraju iskrivila Riječ Božju u učenje poganskih bogova i boginja,Irenej ih napada u njihovo korijen;Gnosticizam.

Ironija je da njegov(Irenejov) stav vjere promovira sve ono čemu se Branham suprotstavlja.Dok Irenej promovira promiče jedinstvo cijelog tijela Kristovog,Branham promiče podjelu i odvojenje t.j odvojenje u branhamizam kao jedinu opciju t.z.v ispravne duhovnosti t.j da budeš vjernik poruke.Irenej je čvrsto stajao na trojedinoj Božjoj prirodi,dok Branham vrluda tamo-amo između Trojstva,dualizma,modalizma,oneness i više.Knjiga Protiv Hereza je zanimljiva knjiga,jer ovakva zbunjenost koja se promiče je ista zbunjenost koja je započela i tada utjecati kao zaraza na crkvu.

U otvorenoj izjavi poglavlja;Jedinstvo vjere Crkve širom svijeta,Irenej je ovo napisao:

Crkva,iako raširena širom našeg cijelog svijeta,sve do na kraj svijeta,on je primila od apostola i njihovih učenika ovu vjeru:Crkva vjeruje u jednog Boga,Oca Svemogućega,Stvoritelja neba,zemlje i mora i sve što je u njima i u jednog Isusa Krista Sina Božjega koji je se utjelovio radi našeg spasenja i u Duha Svetoga koji je objavio kroz proroke Božje određeno vrijeme i dolazak.rođenje od djevice,muku,uskrsnuće od mrtvih i uzašašće u nebo u tijelu ljubljenog Krista Isusa,našeg Gospodina i njegovo buduće očitovanje sa neba u slavi nebeskog Oca da skupi sve u jedno te podići nanovo svako tijelo cijelog ljudskog roda,da se Isusu Kristu,našem Gospodinu i Bogu i Spasitelju i Kralju;prema volji nevidljivog Oca svako koljeno poklonilo bilo na nebu,na zemlji ili pod zemljom i da svaki jezik njega prizna,da On treba izvršiti pravedan sud prema svima;da on pošalje duhovnu zloću i anđele koji su sagriješili i postali otpadnici zajedno sa bezbožnicima i nepravednicima i zlima i nečistima među ljudima u vječni oganj;ali može,u očitovanju Njegove milosti dodijeliti besmrtnost na pravednike,svete i na one koji su držali Njegove zapovijedi i bili ustrajni u Njegovoj ljubavi,neki od početka svoga Kršćanskog puta t.j od malih nogu a drugi(od datuma) njihovog pokajanja i neka ih okruži sa vječnom slavom.(I knjige Protiv Hereza Biskupa Ireneja)

Doktrina Zmijino Sjeme koju je Barnham pokušao uspostaviti je također osuđena od Ireneja kao hereza u 12 poglavlju knjige Protiv Hereza.

Poganski bogovi koji su se spojili u jedno sa kršćanskom vjerom nisu se spojili u jedno sa kršćanstvom po imenu nego po izmišljenim legendama i bajkama.Gnostičko učenje o rođenju dobrog i zlog se dogodilo kroz seksualni snošaj između dvije sile,tako proizvodeći dijete grijeha.

Sljedbenici Ptolomeja kažu;da on(Bythons) je imao dva ortaka koje su također zvali Diatheses(privrženost) poimence;Ennoae i Thelesis.Jer,kao što oni tvrde,on je prvo zamislio misao o proizvodnji nečega i onda je želio taj učinak.Zbog čega,opet,te dvije privrženosti ili sile Ennoea i Thelesis imajući snošaj takoreći između sebe,proizvodnja Monogenesa i Aletheia su se dogodila prema toj suradnji.Ovo dvoje su proizašli kao slike i vrste dviju sklonosti oca koji je vidljiv prikaz onih koji nisu vidljivi—Nous(t.j Monogenes) Thelesisa i Ennoeina Thelesisa,te u skladu sa tim slika koja proizlazi od Thelesisa je bio muškog roda,dok ona od Ennoea je bila žena.Tako Thelesis će postati takoreći Ennoeina sposobnost(misao).Jer Ennoea je neprekidno žudila za potomcima,ali nije sama od sebe mogla roditi ono što je željela.Ali kad je Thelesisova sila(sposobnost volje)došla na nju tada je ona rodila ono što je izlegla.(Iz knjige Protiv Hereza Biskupa Ireneja).

Ovo učenje,iako izgleda bezopasno mijenja Evanđelje od samog njegovog početka;Kristovo rođenje.Kad je ideja o seksualnom snošaju predstavljena u edenskom vrtu tada jedino moguće rješenje kako bi se popravila situacija je negiranje Kristovo rođenje u čovječanstvo.Dok Biblija uči da Isus Krist je bio u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek,rođen kroz bezgrešno začeće,gnostici uče da Krist je postao „bog“ kasnije u svome životu.Ovo poriče da je Krist bio Sin Božji što je duh antikrista.

Kada je Propator(Grčki; praotac,predak) zamislio misao o tome da nešto proizvede primio je ime otac.Ali jer ono što je učinio je proizvelo istinu je imenovano Aletheia(Grčki;istina,istinitost:koja odgovara stvarnosti).Iznova,kada je poželio da se otkrije to je nazvano Anthropos(Grčki;ljudsko biće,osoba;ljudski rod,ljudi;muškarac).Konačno,kada je proizveo one koje je prije zamislio ti su nazvani Ecclesia(Grčki;pozvani iz ili crkva).Anthropos,takoreći oblikuje Logos:i to je prvorođeni sin.Ali Zoe slijedi nakon Logosa i tako prvi Ogdoad(grupa ili osmero osoba) je bio dovršen.

Oni imaju mnogo tvrdnji također među sobom u pogledu na Spasitelja.

Neki su zadržali ideju da on je oblikovan iz svega;zbog toga je prozvan Eudocetos jer cijela Pleroma je bila jako zadovoljna sa njim proslavljajući oca.No drugi tvrde da on je bio proizveden od tih deset samih Aeona koji je iznikao od Logosa i Zoe,i tako na ovom izvještaju on je bio Logos i Zoe te tako sačuvao naslijeđena imena.Drugi,tvrde da je on imao svoje biće od tih dvanaest Aeona koji su bili potomci Anthroposa i Ecclesie;i na ovom izvješću on je sebe obznanio kao sin čovječji kao potomak Anthroposa.Drugi još,tvrde da je bio proizveden od krista i duha svetoga,koji su bili rođeni za sigurnost Pleromu i na tom izvješću je nazvan krist,te tako je očuvao imenovanje otac,po kome je bio proizveden.I postoje još mnogi među njima koji objavljuju da Propator(prvi otac) svega,Proarche(prvi početak) i Proanennoetos(prvi nezamislivi) je nazvan Anthropos(čovjek,osoba) i tako ovo je velika i nepronicljiva tajna,naime da sila koja je iznad svih i sadrži sve u svome zagrljaju je nazvana Anthropos;otud se spasitelj nazvao sin čovječji(Iz knjige Protiv Hereza Biskupa Ireneja)

Nije čudo da je William Branham učio istu stvar samo pod drugačijim imenom:

On je rekao;Sjetite se,Isus je bio čovjek,bog je bio u njemu.Bilo je vrijeme,kada je duh koji je vodio janje,golub,Trebao je biti sastanak između janjeta i goluba i oni su pronašli mjesto gdje će biti taj sastanka.Nakon posljednje večere te noći,prešli su mali potok Kedron i kad su prešli preko potoka i ušli u vrt zvan Getsemani.Morali su imati sastanak.Bog i Krist morali su razgovarati.Janje i golub trebali su se složiti.Bio je golub koji je trebao govoriti janjetu,a to je bilo o janjetovj smrti.Kad su se smjestili kraj stijene i svi anđeli su sišli sa neba kako bi slušali taj sastanak.oh,tamo je bio gabrijel,mihael,svi ti mnogo brojni anđeli su stajali oko te stijene(t.j na mjestu gdje je se Isus molio u Getsemanskom vrtu)

59-1220M Conference with god

Također je zanimljivo da William Branham je spajao dva Biblijska stiha kako bi učio teologiju“mala nevjesta“ inzistirajući na tome da Pismo bude promiješano zajedno kako bi učio doktrinu“osam duša“.

Branham bi često davao ovu izjavu:

Isus je rekao;kao što je bilo za noinih dana,tako će biti i sa dolaskom Sina čovječjega.

Pomiješano sa 1 Petrovom 3

Koji su nekoć bili neposlušni kad ih je ono jednom Božja strpljivost iščekivala u dane Noine dok se gradila arka u kojoj je nekolicina to jest osam duša bilo spašeno od vode.

Ironično,ovo je bilo jedno od istih učenja koje je došlo u ranu crkvu kroz gnostički utjecaj.Irenej je osudio to učenje;

Nadalje,oni tvrde da uređenje u pogledu arke u potopu misleći po kojem je samo osam osoba spašeno,najjasnije ukazuje na Ogdoad koji donosi spasenje.David je također držao to isto osmo mjesto u točki života među svojom braćom.Povrh toga,obrezanje koji je održan na osmi dan predstavlja obrezanje Ogdoada t.j skupine osmero osoba.Jednom riječju,što god da nađu u Pismima koje se može odnositi na broj osam oni tvrde da je to ispunjenje tajne o Ogdoadu.(Iz knjige Protiv Hereza Bislupa Ireneja).

Koliko puta ste čuli upravo istu herezu u porukama Williama Branhama?Koliko puta je broj pet upućivao na duhovnu važnost? Ili broj sedam?Ovo je kako gnostici pod maskom kršćanstva uzdižu svoje lažne bogove na vlast.William Branham čini istu stvar.I napisanom gornjem tekstu vidimo kako gnostici su učili teologiju „osam duša“ koja je ista hereza koju je Irenej osudio!A Irenej je „drugi glasnik“koje je Branham dodao na Larkinov datum“sedam crkvenih doba.“

Kult Williama Branhama će vas učiti ta tih sedam glasnika za sedam crkvenih doba su putokazi,znakovi koju upućuju crkvu na put ranih očeva.Svaki“glasnik“ je providnost Božja—ne kao glasnik za grešnike kojima Krist nudi spasenje nego za „malu nevjestu“ određenog“doba.“ Ti glasnici su imali samo jednu svrhu da pokažu crkvi „tajne“koje su bile skrivene kroz „doba.“ Ono što sljedbenici tog kulta ne shvaćaju je da gnostička vjera je vjera koja se temelji na“tajni“

Ono što ne shvaćaju je to cesta puna putokaza pokazuje različite pravce i neće vas dovesti do vašeg odredišta.Čak i gore, od „odabranih glasnika“izgleda da postoji samo jedan putokaz koji pokazuje u sve različite smjerove a to je;William Branham.

DISPENZACIONALIZAM U SEDAM CRKVENIH DOBA.2 DIO

Učenje o sedam crkvenih doba zastupa da svako doba je imalo svoga glasnika koji je malome stadu donio skrivena otkrivenja.Želim naglasiti također da gnosticizma ili kršćanski gnosticizma se temelji na tajnama t.j skrivenim tajnama koje se ne vide u Bibliji ili „čitanje između redova“Svaki glasnik u sedma crkvenih doba je providnost Božja iako se niječe da u isto doba samog određenog glasnika je bilo još ljudi koji su stajali čvrsto za Biblijske istine(to je povijesna činjenica),neki će također potvrditi da to jeste istina no opet se vračaju da je Bog baš odredio tog posebnog glasnika za određeno doba.

Ovakvo učenje je utemeljeno na knjizi Otkrivenja i crkvama opisanim u Otkrivenju 1:11…kako govori Ja sam Alfa i Omega Prvi i Posljednji i što vidiš,napiši u knjigu i POŠALJI SEDMERIIM CRKVAMA KOJE SU U AZIJI:u Efez i u Smirnu i uPergam i u Tijatiru i u Sard i u Filadelfiju i u Laodiceju.

Zapazi da ono što je Ivan trebao zapisati i poslati je bilo poslano crkvama u Aziji a ne crkvenim dobima.Azija je bila stvarna zemlja sa stvarnim stanovništvom,svojim gradovima i selima i.t.d

Prije svega,želi jasno naglasiti da knjiga Otkrivenja nije dana da uspostavljano nekakve doktrine nego je to proročka knjiga,to ne znači da je ne trebao čitati i biti poslušni onome što je Isus Krist dao kroz svoga slugu Ivana daleko od toga ali prođimo kroz cijelu knjigu Otkrivenja nećemo naći niti jednu riječ koja bi se odnosila na nekakvu doktrinu nego to je izričito proročka knjiga i kao što se sama knjiga zove Otkrivenje dakle po toj knjizi su dana otkrivenja… napiši ono ŠTO SI VIDIO i ONO ŠTO JEST I ŠTO SE IMA DOGODITI POSLIJE(Otkrivenje 1:19).Dakle! Isus kaže Ivanu napiši ono što si vidio! Što je to Ivan vidio?Cijelo otkrivenje koje je napisao u knjizi Otkrivenja.Što je to ono što jest? Pa upravo trenutačno stanje svih sedam crkava koje su tada postojale a ne za neka buduća crkvena doba jer nešto što jeste se ne može odnositi na nešto što je u budućnosti.I što je to ono što se ima dogoditi?Upravo sve ono od petog poglavlja pa do 22 poglavlja Otkrivenja i mnoge stvari su se odigrale a neke tek dolaze.

Dakle!Da ponovim,knjiga Otkrivenja nije knjiga na kojoj uspostavljamo neke doktrine kao što je sedam crkvenih doba iako netko dolazi sa takvom naukom ili nekakvim drugim naukama(kao što je Branham tvrdio da je upravo on otvorio sedam pečata jer u Otkrivenju piše da je samo Isus dostojan otvoriti pečate) a nema podrške u samoj nauci Isusa Krista i samih apostola trebamo odbaciti.Knjiga Otkrivenja je samo proročka knjiga i to Otkrivenje samo potvrđuje:

Blažen je onaj koji čita i oni što slušaju riječ OVOG PROROŠTVA i drže što je zapisano u njemu.Jer vrijeme je blizu! Otkrivenje 1:3

Evo dolazim ubrzo!Blažen onaj koji drži RIJEČI PROROŠTVA OVE KNJIGE.Otkrivenje 22:7 Zapazimo da Isus kaže da treba držati riječi(množina) proroštva(jedina) ove knjige a ne razdvajati riječi proroštva ove knjige na sedam crkvenih doba.U potpunosti držati sve što je zapisano od 1 do 22 poglavlja knjige Otkrivenja.

I rekao mi je:Ne zapečati RIJEČI PROROŠTVA OVE KNJIGE,jer vrijeme je blizu.Otkrivenje 22:10.Ne zapečati drugim riječima bi bilo ne ostavi ništa iz ove proročke knjige za kasnije da se može otpečatiti,sve je već transparentno u pogledu sedam crkava iz knjige otkrivenja.Jer nigdje u Bibliji nije zapisano da će biti neka određena crkvena doba sa određenim glasnicima za to doba.

Jer svjedočim svakome tko čuje RIJEČI(množina) PROROŠTVA(jednina) OVE KNJIGE…Otkrivenje 22:18

I ako tko oduzima od RIJEČI KNJIGE OVOG PROROŠTVA…Otkrivenje 22:19

Očito da knjiga Otkrivenja je proročka knjiga a ne doktrinarna knjiga.Što se tiče doktrina sam Isus i prvi apostoli su uspostavili svaku doktrinu i uredili crkvu kako treba funkcionirati i to se odnosilo na prve učenike i današnje učenike i za buduće učenike Isusa Krista.

Zastupnici sedam crkvenih doba kao što su Charles Taze Russell i William Marion Branham su određene ljude“glasnike“ postavljali za određena crkvena doba tako n.p.r osnivač jehovinih svjedoka je Martina Luthera stavio za glasnika crkvenog doba Filadelfije i to je po njemu bilo od 1750 do 1900.g a za Branhma Luther je bio glasnik Sardskog doba i to po njemu od 1520 do 1750.g

Izgleda zbunjujuće zar ne? Ako bi i bila istinita ova nauka o sedam crkvenih doba koji je onda od njih dvojice u pravu?Ako su obojica učili tu nauku od Duha Svetoga zašto im se na poklapaju datumi istog glasnika crkvenog doba? Očito da u ovome nema nikakve veze niti riječ Božja niti Duh Sveti.

Pogledajmo sada neke informacije o samom Martinu Lutheru.

Martin Luther (rođen 1483. preminuo 1546.) je bio Njemački teološki i vjerski reformator, začetnik protestantske reformacije. Njegova vjerska reformacija duboko je uticala na političke, ekonomske, obrazovne i jezičke prilike u svijetu što ga je učinilo jednom od krucijalnih figura Europske historije.

Želim da zapazimo godinu rođenja i smrti samog Martina Luthera i usporedimo to dvoje sa učenjem Russella i Branhama.Branham je znao da će ime Luther biti i te kako poštovano među njegovim kultnim sljedbenicima koji u potpunosti podržavaju ovu krivu nauku i znao je da je učinio dobar izbor za ono što Branham opisuje kao crkvenog anđela“glasnika.“ Kad god je William Branham plagirano datum t.j uzeo djelo ili ideju od nekog drugog i uspostavio kao svoje djelo ili ideju za crkveno doba iz knjige Clarence-a Larkin-a Dispenzacijska istina,on je nasumično uzeo Luthera da bude glasnik za Sardsko crkveno doba za koje Larkin i Branham tvrde da je bilo od 1520 do 1750.g

Kada je William Branham izvukao Lutherovo ime kako bi ga uspostavio za crkveno doba zaboravio je da provjeri životni vijek samog Martina Luthera koji je bio rođen puno ranije nego njegovo „crkveno doba“ i on je započeo reformaciju prije nego njegovo crkveno doba je započelo.

Luther je rođen 1483 što je 37.g prije njegovog crkvenog doba a umro je 1546.g samo 26.g unutar 204 godina njegovog crkvenog doba.Reformaciju koju je započeo je odavno bila pokrenuta.

Nažalost zabluda ove nauke je u tome što tvrdi da Luther je u to doba donio otkrivenja koja nisu bila u ostalim dobima što u biti nije istina mnogo prije Luthera su postojali ljudi koji su Bibliju držali za jedini autoritet,da je Krist glava crkve a ne papa,da jedino vjera u Isusa Krista spašava i druge temeljne stvari a to su bili John Wycliff(1320-1384) Jan Hus(1373-1415).

Nadalje Branham je Ireneja stavio za glasnika crkvenog doba Smirne i to od 170-312.g dok Biskup Irenej je živio od 130-202.g dakle ovdje jasno vidimo da se kraj njegovog crkvenog doba i njegova smrt ne slažu.

Nadalje! Branham je Columba stavio za glasnika njegovog Tijatira crkveno doba i to od 606-1520.g dok Columba je živio 521-597.g Što se tiče brojki datuma ovdje je očito koliki je promašaj.Samo da napomenem Kolumba je bio katolički svećenik i misionar. Pristao je na obalu Škotske, ali kako je još vidio Irsku(jer je bio otišao iz Irske) je otišao sjevernije do otočja Hebridi gdje mu je dana zemlja, pa je sagradio samostan.U mjestu Iona je sagradio crkvu koja će postati mjesto hodočašća poslije njegove smrti.

Ironično je da Branham stavlja Kolumba za glasnika njegovog doba t.j crkvenog doba Tijatire koji je činio neke stvari koje je sam Branham prozivao pod krivom naukom.

Nadalje!Branham je Johna-a Wesley-a stavio za glasnika Filadelfijskog crkvenog doba i to od 1750-1906.g dok John Wesley je živio od 1703-1791.g dakle, i ovdje se jasno vidi da nisu isti datumi Wesleyevog kraja crkvenog doba i njegove smrti po Branhamu Wesley je još živio poslije svoje smrti u svome dobu 115 godina.K tome Branham i Larkin imaju šest godina razlike u Wesleyevom crkvenom dobu.Larkin je stavio od 1750-1900 godine dok Branham je stavio od 1750-1906 godine.Ironično je to što Branham tvrdi da njegovo doba ili kako on to zove laodicejsko doba i on kao glasnik započinje 1906.g a rođen je 1909.g po ovome ispada da uopće niti nije bio glasnik t.z.v laodicejskog doba jer nije niti bio rođen kad je to doba počelo što pokazuje da je to kriva nauka.

Od svih ovih glasnika određenih crkvenih doba nećemo naći niti jedno slovo da su oni tvrdili u svojim spisima ili knjigama koje su napisali,da su oni određeni glasnici za bilo koje crkveno doba po Branhamu i Charles-u Taze Russelu što su izvadili iz Biblijskog konteksta knjige Otkrivenja.Očito da ovakvo učenje nema nikakve veze za Duhom Svetim nego su ljudska izmišljotina koja nažalost mnoge zbunjuje i vodi ih u krivo shvaćanje Božje riječi.Činjenica je;ako je želimo prihvatiti ili dalje vjerovati ljudima koji su i sami bili zbunjeni učeći takvu krivu nauku, da sve što se dešavalo u tim sedmorim crkva u točno ono vrijeme kad su primili riječi proroštva se dešavalo kroz cijelu povijest crkve i da se danas dešava nema razlike te crkve su bile stvarne,živuće Kršćanske crkve kao i danas što postoje i danas postoje ljudi i crkve sa svim istim tim stvarima koje je Isusa konfortirao ili pohvalio ili dao opomenu ako nije tako onda Isus je hodao među tim crkvama u to vrijeme pa se povukao od crkve pa opet hodao u određeno crkveno doba i poslao svog glasnika i.t.d to stavlja Isusovu izjavu postrani; I evo,ja sam s vama svaki dan do svršetka svijeta(Matej 28:20).

Ako je istina da živimo u laodisjesko doba koje je započelo od Branhama,Larkin-a i Charles-a Taze Russel-a koji su prvenstveno među sobom bili razdijeljeni uvezi datuma glasnika.Onda cijela crkva t.j svaki koji sebe zove kršćaninom je upravo onakav kakva je laodicejska crkva opisana u Otkrivenju.Po toj logici na svijetu nema niti jednog Biblijskog kršćanina nego sve do jednog kršćanina bez iznimke gdje god da se nalazi u svijetu je mlak,da svaki kršćanin govori bogat sam,obogatio sam se i ništa mi ne treba i kod svakog kršćanina na cijelome svijetu Isus stoji na vratima i kuca t.j čeka da se svi kršćani na cijelom svijetu pokaju i obrate Gospodinu.Dakle nigdje u bilo kojem kutku ovoga svijeta nema niti jednog istinskog Kršćanina,.Za kršćane ovog doba t.j laodicejskog doba nema niti malo ohrabrenja niti malo utjehe kao što je Isus dao za dvije crkve u Otkrivenju jer toga nema za Laodicejsku crkvu osim ovoga što Isus reče da;sve one koje voli,to bi značilo da laodiceju je više volio nego druge,nee!Njegova ljubav i milost traju od naraštaja do naraštaja.Jer ne može biti drugačije ako je laodicejsko doba onda je to doba ne može biti nešto drugo po toj nauci.Zastupnici takve nauke tvrde;ljudi će se obratiti jer Isus kuca na vrata i čeka,da Isus kuca na vrata i čeka da ljudi imaju zajedništvo sa njim no to je samo davanje šanse ljudima on je takav cijelo vrijeme kroz sve dana ljudske povijesti jer on je isti jučer,danas i zauvijek će biti.Ako Isus samo sada kuca na vrata jer je t.z.v laodicejsko doba onda njegova ljubav nije uvijek ista i pristran je što je kontra njegove nauke i ovakav nauka ga ocrnjuje i sve ono što je učinio na križu za svaku osobu bilo kada da je živjela.

BIBLIJA DAJE SAMO DVA DOBA.

SADAŠNJE DOBA:

• Jer smatram da patnje SADAŠNJEG VREMENA nisu vrijedne usporedbe sa slavom koje će se otkriti nama.Rimljanima 8:18

• Smatram dakle da je zbog SADAŠNJE tjeskobe to dobro;čovjeku je dobro tako biti.1 Korinćanima 7:26

• Koji je samoga sebe predao za naše grijehe da nas izbavi od SADAŠNJEG zlog svijeta,po volji Boga i Oca našega.Galaćanima 1:4

• Jer Dema me,pošto je ljubio SADAŠNJI svijet,napustio i otišao u Solun,Krescent u Galaciju,Tit u Dalmaciju.2 Timoteju 4:10

• Koja nas podučava da pošto smo se odrekli bezbožnosti i svjetovnih požuda,poživimo trezveno,pravedno i pobožno u SADAŠNJEM svijetu.Titu 2:12

• Kao što se dakle kukolj sabire i spaljuje u ognju tako će biti na kraju ovog SVIJETA(Grčki;aion znaći;doba) Matej 13:40

• A Isus im je odgovorio rekavši:Djeca ovoga SVIJETA(Grčki aion;doba) žene se i udaju.Luka 20:34

• I ne suobličujte se ovom SVIJETU(Grčki aion;doba),nego se preobrazujte obnavljanjem svoga uma da biste mogli ispitati što je volje Božja,što je dobro i ugodno i savršeno.Rimljanima 12:2

Ovo je što Biblija kaže o sadašnjem dobu u kojem su živjeli prvi Kršćani i koji su živjeli tokom cijele povijesti i u kojem sada mi živimo i sljedeće generacije i to je vrijeme koje je započelo sa vremenom stvaranja i neće završiti do posljednjeg dana ovoga sadašnjeg svijeta.

DOBA KOJE ĆE DOĆI:

• Jer ovdje nemamo trajnog grada već tražimo BUDUĆI.Hebrejima 13:14

• A Krist je došao kao veliki svećenik BUDUĆIH dobara,po većem i savršenijem šatoru,ne rukotvorene to jest ne od ovoga svijeta.Hebrejima 9:11

• I okusili dobru riječ Božju i snage BUDUĆEG svijeta.Hebrejima 6:5

• Sabirući tako sebi dobar temelj za vrijeme KOJE DOLAZI da bismo se držali vječnog života.1 Timoteju 6:19

• Jer tjelesno vježbanje malo koristi a pobožnost je u svemu korisna ima obećanje ,ovog sadašnjeg i ONOG KOJI DOLAZI.1 Timoteju 4:8

• Da u vjekovima(Grčki aion,doba,jedina ne množina) KOJI DOLAZE(Grčki eperchomai znaći:naići,stići,doći,dogoditi se) Efežanima 2:7

• Iznad svakog poglavarstva i vlasti i moći i gospodstva,ne samo u ovom svijetu nego i u onome KOJI DOLAZI.Efežanima 1:21

• A koji neće primiti mnogostruko već u ovom vremenu a u svijetu(Grčki aion;doba) ŠTO DOLAZI(Grčki eperchomai znači;naići,stići,doći,dogoditi se) život vječni.Luka 18:30

• A da neće sada u ovom vremenu uz progonstva primiti stostruko,kuće i braće i sestara i majki i djece i zemlje a u svijetu(Grčki aion;doba) KOJI DOLAZI(Grčki eperchomai znači;naići,stići,doći,dogoditi se) vječni život.

Svaki od ovih devet stihova imaju u sebi istu temu a to je vječni život.Stvari ovoga svijeta prolaze i samo su sjena.Kako vidimo postoji jedna neprestanost pričvršćena za doba koje tek će doći.To sljedeće doba će biti novo nebo i nova zemlja(2 Petrova 3:13) Ali mi po obećanju njegovom očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima prebiva pravednost.