LORENS NOVOSEL,APOSTOL?

 

NAUKA ČISTE ISTINE I PROTURJEČNOSTI

Najbolji način zaštite od lažnih učitelja i lažnog učenja kojeg oni zastupaju jest poznavanje istine. No, što je zapravo istina i kako se do iste dolazi? Danas u svijetu postoji nekoliko desetaka tisuća različitih kršćanskih grupacija i sve se pozivaju na istinit nauk, iako zastupaju različite doktrine. Neznanje je podjednako opasno stanje za ljude koji poznaju i one koji ne poznaju Boga. Prorok Hošea donio je vrlo oštru i upozoravajuću riječ: „Moj narod gine. Nema znanja; jer si ti znanje odbacio i ja odbacujem tebe iz svog svećenstva; jer si zaboravio Zakon svog Boga, i ja ću zaboraviti tvoje sinove (Hošea 4:6). Ne postoji ni jedan opravdan razlog zašto bi netko živio u neznanju. Sveti Duh nam je dat upravo iz razloga kako bi nas uveo u svu istinu (Ivan 16:3). Istinu možemo upoznati zahvaljujući Duhu Svetomu, no postoji li čista istina o kojoj govori samoprozvani apostol Isusa Krista Lorens Novosel? Isusovo obraćanje sedmorim crkvama (Otkrivenje 2) kao i poslanica Rimljanima (14:1-6) jasan su i jedan od pokazatelja da su različitosti među kršćanima opravdane i dobrodošle, ali važno je napomenuti da se ne mogu sve različitosti pravdati. Biti vjernik kršćanin znači imati susret sa Isusom Kristom, osoban odnos 1:1. Naša veza sa nebeskim Ocem je direktna veza po jedinom posredniku Isusu Kristu (1. Timoteju 2:5), vođen Duhom Svetim . Nije nam potreban drugi duhovni vođa, a stavljati ljude u okvire tzv. „čiste istine“ jest zločin protiv duha istine.

Nauk čiste istine prema Lorensu Novoselu sačinjavaju tematske knjižice (=privatne objave) koje su za vrijeme svoga života navodno primile osobe različitog društvenog statusa i porijekla u određenim vremenskim razmacima. Osnovni problem privatnih objava je taj što se one, ako se na pravilan način ne prosuđuju donose više štete nego koristi. Danas, nažalost mnogi tvrde kako primaju direktne objave od Boga i te iste pokušavaju nametnuti drugima. Želja za privatnim objavama kvari čistoću vjere i pokazuje manjak poniznosti jer takve se duše ne izgrađuju u sebi već lutaju izvan sebe i utvaraju sebi da su kod Boga „poseban slučaj“. U slučajevima privatnih objava potrebno je sagledati sam sadržaj i učinak istih, a poglavito obratiti pozornost da li su u proturječnosti sa samim Pismom te da li su proturječne međusobno, izazivajući nered i zbunjenost kod kršćana: Jer Bog nije Bog nereda, nego reda (1. Korinćanima 14,33). Privatne objave trebale bi biti isključivo upućene onima koji ih primaju za točno određenu svrhu, a nikako poslužiti kao glavni temelj za izgradnju vjere jednog kršćanina.

Izvori na koje se Lorens Novosel najčešće referira su u prvom redu Berta Dudde, žena bez formalnog obrazovanja koja je objave zapisivala stenografski kao po diktatu, bez da mislima ili konstruktivno sudjeluje u istima. Za vrijeme svog života navodno je primila opus od preko 9000 objava. Mnogima je nepoznata informacija da je nakon njezine smrti objave nastavila dobivati njezina sestra Hanna Dudde na način da je razgovarala sa mrtvom sestrom- spiritizam (objava 24.prosinca 1966; Iz zagrobnog svijeta- Berta Dudde Hanni). Osim Berte Dudde od značajnijih su još i Emanuel Swedenborg promotor ezoterijskog kršćanstva te Jakob Lorber, pisac duhovnih traktata po „unutarnjem glasu“.

Iako Lorens Novosel u svojim izlaganjima često ističe kako je odrastao zahvaljujući Swedenborgu i Lorberu, puninu čiste istine navodno je primila jedino Berta Dudde o čemu svjedoče njezine objave, kritike upućene J. Lorberu u pogledu određenih stavki (2):

„On (= Jakob Lorber) je zaista ostavio svijetu vrstu znanja koje ga zasigurno čini najvećim vidjeocem i prorokom… ipak Ja sam mu morao ostaviti njegovu slobodnu volju, što je bio jedini razlog zašto je Moj neprijatelj (= Sotona) bio u stanju umiješati se…“

(Berta Dudde; 10.siječnja 1965 br. 8909)

„Međutim, s obzirom na kraj, gdje se radi o dostavljanju svjetla u mračnu dolinu Zemlje, poslao sam na zemlju snažnog svjetlosnog duha (radi se o Berthi Dudde), koji isto kao i svaki drugi čovjek mora raspolagati svojom slobodnom voljom, ali koji je isto tako ozbiljan u nastojanju da Mi služi kao primalac Riječi, kojega ću Ja Osobno štititi od svake zabune/zablude, jer Me ovaj za to moli, jer ovaj nije opterećen predznanjem koje je Moj protivnik uzeo kao povod/prigodu/zgodu za krivo učenje od velike važnosti, od koga se Moj nekadašnji sluga (Jakob Lorber) nije želio osloboditi – ali koje ima izuzetno teške posljedice, koje sam uvijek pokušavao ispraviti“

( Berta Dudde 28. ožujka 1965, br.8956)

„Baš zbog toga što živite u posljednjim danima Ja vam dajem Najčišću Istinu (= Otkrovenje kako ga je primila Bertha Dudde), koju možete preda(va)ti dalje bez ustručavanja, upozoravajući (ljude) da ništa neće ostati nepromijenjeno jednom kada je došlo u posjed ljudi koji sami još nisu savršeni… I možete vjerovati da je ovo djelo (J.Lorber) također prošlo kroz promjene i prema tome više nije ostalo čisto… Pored toga, Moj sluga J.Lorber je, također, bio samo čovjek koji je bio u stanju pogriješiti i pogriješio je svaki puta kada je njegov intelekt sam od sebe pokuša(va)o riješiti problem, jer onda je Moj protivnik bio u stanju utjecati na njegov um….“

( Berta Dudde 10. siječnja 1965, br. 8909)

Čitajući navedene objave postavlja se pitanje koja je svrha korištenja izvora koji su podlijegali krivim uplivima i samim time iznosili neistine. Nadalje, sagledavajući navedene objave zaključujemo da je jedini kriterij (pored molitve zaštite od krivih upliva) zašto je B. Dudde navodno primila istinu u najčišćem obliku jest neobrazovanost i neopterećenost predznanjem kojem su ostali „robovali“. No, da li nam status neukosti može poslužiti kao vodilja u prihvaćanju čiste istine po Berti Dudde?

Sveto Pismo/ Bibliju su napisali sveti božji ljudi koje je Bog nadahnuo svojim duhom. Bilo ih je 40-ak, a bili su različitog položaja i porijekla u društvu: proroci, svećenici, apostoli, suci, pastiri, kraljevi, pjesnici, muzičari, poljodjelci, poreznici, liječnici, izrađivači šatora i ribari, a znakovita je činjenica da među piscima Biblije nije bilo niti jedne žene.

„Narodu mojemu čine silu djeca i žene su im gospodari. Narode moj, koji te vode, zavode te i kvare put hoda tvojega“. (Izajija 3:12)

Prorok Izaija vrlo jasno ukazuje na zamijenjene funkcije u društvu. Otišavši u idolopoklonstvo, blud i nečistoću, muškarci su izgubili ulogu koju im je Gospodin namijenio, a žene i djeca su isplivali kao vođe narodu. Nadalje, božja riječ jasno navodi: Žena neka uči u tišini sa svom podložnošću. Ženi ne dopuštam poučavati niti vladati nad muškarcem, nego neka bude u tišini ( 1. Timoteju 2:11-12).

Stvarajući muškarca i ženu Gospodin je odredio različite uloge. To je rezultat na koji je način ljudski rod stvoren i način na koji je grijeh ušao u svijet. Bog je kroz apostola Pavla jasno ograničio žene od služenja u ulozi učitelja ili da iste imaju duhovni autoritet nad muškarcem. Adam je bio stvoren prvi, nakon toga Eva i Adam nije bio prevaren nego je to bila žena, a kao rezultat toga Bog je dao muškarcu prvenstvo autoriteta u duhovnom smislu. O tome svjedoči čak i sam Lorberov izvještaj „Izgubljena poslanica zajednici u Laodiceji“ (3:28) čime je uvelike u suprotnosti sa učenjem kojeg zastupa Berta Dudde

Važno je napomenuti da je Bog upotrebljavao žene u svojoj providnosti za određene svrhe (Debora, Hulda, Marija…), no niti jedna od njih nije sebe postavila za duhovnog učitelja, dušebrižnika. Osim njih dvije istaknutije žene u vrijeme Izraelskih kraljeva bile su Atalija i Izabela, no one nisu nikakav pobožan primjer ženskog vodstva.

Glavnina učenja kojeg zastupa tzv. Apostol Isusa Krista Lorens Novosel bazirana je na nauku: „Kako primiti iscjeljenje od Isusa Krista?“ Samo jedna kap cijanida u 100 L vode je i dalje smrtonosna kombinacija, a ista je stvar i sa lažnim prorocima. Iako je nauk o iscjeljenju isprezentiran u skladu sa Svetim Pismom, znakovito je spomenuti izjavu dotičnog kako je jedan od glavnih preduvjeta za primanje iscjeljenja potpuno povjerenje u njega te obožavanje. Spomenuo je slučaj jedne starije gospođe koja je primila cijeli paket blagolsova iako Isusa nije prihvatila kao Spasitelja, a razlog je taj što ga dotična obožava pa je to što je u njemu automatski prešlo na nju (izvor: http://www.sozo-hr.com/index.php/audio-zapisi-sa-seminara , seminar u Šibeniku od 30.10-6.11.2015 godine; 1.predavanje- Isusova služba i polaganje ruku…Pomazan Duhom Svetim i snagom)

Pored učenja o božanskom iscjeljenju naglasak se stavlja i na učenje o tzv. „velikoj slici“ koja predstavlja božansko stvaranje, pad te konačni povratak u Očevu kuću. Vječni Bog iz svoje biti je stvorio prvo biće da bi mu dao cijelog sebe jer je On u svojoj biti ljubav koja se izražava u sili kroz bezgraničnu mudrost. Ljubav je sretna tek kada se može dati te je tako stvoren Lucifer-nositelj svjetla i snage, božja protuslika. Budući da je stvoren na sliku božju, Lucifer je primio isti impuls ljubavi koja se hoće davati i onda je Lucifer sa božanskom kreativnom ljubavnom silom i mudrošću stvarao druga bića iste kvalitete od kojih je prvio bio Isus! Ostatak priče moguće je poslušati na (izvor you tube: božje stvaranje ukratko cca 16 minuta). Dok ne spoznamo ovakvo otkrivenje, ovakvu istinu nećemo naći mir u duši jer samo istina vodi do njega.

Čuda su svakodnevica u zajednici Lorensa Novosela; čudesna iscjeljenja, vizije Isusa i anđela, poruke iz onostranog, osjet čudnovatih miomirisa i sl.. Pogledamo li malo u povijest prve crkve kako nam je prikazuju Djela apostolska doći ćemo do zaključka da je širenje kršćanstva pratilo mnoštvo čudesnih događaja i pojava u kojima je vidljiva pojava nadnaravnog. No, osvrnemo li se na okolnosti u kojima se dogodio susret Pavla s Kristom kod Damaska vidjet ćemo da je Pavao ovaj susret smatrao kao ukazanje uskrslog Krista, ali to ukazanje nije bilo iste vrste kao ona ukazanja koja su se dogodila prije uzašašća. Pavao nije vidio crte Isusovog lica niti njegove ruke ili noge. Ova vrsta susreta potvrđuje činjenicu da se poslije uzašašća ljudsko Isusovo lice ne pojavljuje u vizijama.

Još jedan izvor Lorensa Novosela na koji se referira, a koji je u proturječnosti sa njegovim učenjem i konceptom jest Madame Guyon (6):

„Postoje oni koji govore o vizijama, zanosu, ushićenju i otkrivenjima. Govore kako se mnogo toga događa unutar njih. Ali vjernik koji je upoznao križ do te mjere da je križ postao sam Krist, ne govori o vizijama ili zanosima ili otkrivenjima.. On hoda/živi u jednostavnoj i čistoj vjeri. Vidi vlastiti život, vidi okolnosti koje ga okružuju, vidi druge vjernike, vidi prijatelje i neprijatelje, vidi vladavine i sile, vidi čitav tok te same povijesne pompe/raskoši kroz božje oči…i zadovoljan je. Što je Gospod više svog križa donio u život vjernika, što je dovoljno čudesna stvar. Izgleda da on time postaje sve običniji. Izvanjski duhovni izražaji nisu njegove primarne točke“.

(Madame Jeanne de la Mothe Guyon- Duhovne bujice-14)

Sotona svoje sluge dariva, vrlo izazovnim ali otrovnim darovima. Tako se zna dogoditi da neke osobe dobivaju razne poruke pa mogu ispisivati duge stranice teksta. Imitirajući Božja djela, djelovanje Duha Svetoga, Zli nastoji unijeti pomutnju kako se ljudi ne bi snašli tko je pravi, a tko lažni prorok. Tu je vrlo važno duhovno iskustvo i dar razlučivanja duhova da bi se moglo razlikovati istinite od neistinitih izvanrednih znakova. Sotona može: 1.uzrokovati fizičke i duhovne vizualne i slušne privide; 2. uzrokovati lažne ekstaze; 3. činiti da tijelo svijetli i da se u srcu osjeća velika toplina, 4. stvarati osjetilne miline; 5. liječiti neobične bolesti prouzrokovane djelovanjem zloduha pa čak i trenutačno te 6. uzrokovati druge tjelesne i osjetilne mistične pojave kao što su miomirisi i slično.

Osim navedenih izvora koja su međusobno u proturječnosti, treba navesti i učenje K. Hagina, koji predstavlja idol Lorensu Novoselu na kojeg se često referira, koji nema nikakvih dodirnih točaka sa B. Dudde, Swedenborgom, Lorberom i ostalima, a koji je i u suprotnosti sa Biblijom. K. Hagin je začetnik tzv. Evanđelja prosperiteta koji se primarno bavi čovjekom sa naglaskom na „sve“. Među vjernicima koji vjeruju u evanđelje prosperiteta nije neobično čuti da su uvijek dobro, uvijek zdravi, uvijek financijski zbrinuti te da nikad nemaju sumnje. Zašto je to tako? Izgovaranjem da su loše ili da ih nešto boli dobivaju upravo ono što su izgovorili. Ovakav koncept je zlatno pravilo kod spomenutog „apostola“.Ovo ne samo da je neiskrenost nego i predstavlja svojevrsno ropstvo u kojima se vjernicima zabranjuje priznavanje sumnji, strahova ili teških okolnosti kroz koje prolaze. Ukoliko vjernik doživi nesreću ili bolest krivnja se prebacuje na vjernike.

Scene tzv. duhovnog pijanstva kakvo je vidljivo na Haginovim službama potpuno je identično kao i u SOZO zajednici, a takav cirkus potraje 2-3 sata.

Najuvjerljiviji biblijski argument protiv onoga što se naziva „sveti smijeh“ nalazi se u Galaćanima 5,22-23. Kaže: „A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera, krotkost, uzdržljivost/samokontrola. Ako je uzdržljivost, tj. samokontrola, plod Božjeg Duha, kako nekontrolirani smijeh može također biti plod Njegovog Duha?

Znakovito je spomenuti da je u Njemačkoj postojala sekta: Orden Fiat Lux sa istim principom učenja: Dudde-Lorber- Swedenborg, a kojeg je utemeljila samoprozvana proročica Uriella, pravog imena Erika Bertschinger. Sekta je doživjela potpuni krah kada je dotična završila neobjašnjivo u bolesničkoj postelji u kojoj je i dan danas, a liječnici nemaju objašnjenja za njezino stanje

PSIHOLOGIJA LORENSA NOVOSELA I EKIPICE

Čitajući Bibliju na više mjesta smo upozoreni na opasnost koja vreba od mnogih lažnih učitelja, apostola i proroka. Biblija takve naziva vukovima u ovčjoj koži i time daje do znanja da navedene nije lako prepoznati, a i sam se sotona prerušuje u anđela svjetla (2. Korinćanima 11-15). Biblija daje određene smjernice u prepoznavanju lažnog učitelja (ponos, pohlepa, buntovništvo, nemoralan način života), no važno je napomenuti da lažnjaci često prođu testiranja po pitanju navedenih stavki pa stvari uvijek treba sagledati dubinski iz više kuteva, analitički i to kvalitativno i kvantitativno. Mnogim osobama razotkrivanje lažnih proroka na temelju principa „samo Pismo“ nije dostatno, no treba napomenuti da je ključ sama osoba i to njegovo ponašanje, izjave, metodika, psihologija općenito. Neprijatelja treba ispravno procijeniti, a njegova lažna učenja i prakse jako su raširene zahvaljujući sredstvima društvenog priopćavanja. Zahvaljujući tim sredstvima lako dolaze do većeg broja sljedbenika, no isto tako im ta sredstva mogu predstaviti svojevrstan kamen spoticanja. Važno je napomenuti da nismo primili duh ropstva kako bismo bili ovisni o drugima, već duh mudrosti. Nažalost osobe koje ukližu u zamku sekte prepuste se senzacijama i sferi, duhovnom utjecaju koji tu vlada i tada razum nestaje. Prestaju sve granice, a za sve lažno, nelogično se nađe dobro tumačenje, pravo objašnjenje.

Čitajući i saslušavajući izjavu po pitanju prm. preduvjeta za primanje iscjeljenja prikazano u prethodnom poglavlju, svaki normalan slušatelj, čitatelj će imati reakciju no ne i tzv. Ekipica, sljedbenici lažnog apostola koji svemu pristupaju sa potpunim povjerenjem ne preispitivajući da li postoji nešto sumnjivo, nešto što je oprečno zdravom razumu. Slovo im služi kao apstraktan okvir koji je potpuno nebitan. Jedina bitna stavka i mjerilo istine jest sfera i osjećaji, senzacije koje ista proizvodi (toplina, strujanje, osjećaj mira, duhovno pijanstvo…). Vođeni vlastitim osjećajima ne shvaćaju da nam osjećaji ne govore što je istina. Osjećaji nisu loši i ponekad su u skladu sa istinom, međutim češće su usklađeni sa našom grešnom naravi. Nestalna narav srca jako je nepouzdan kompas. Srce je prijevarno više od svega i podlo je ono; tko da ga pronikne (Jeremija17,9).

Kako nazvati ovakvo nešto što se predstavlja ekstremno religioznim, a u biti je nešto sasvim suprotno, jednako tako ekstremno., nešto što niti povezuje ljude niti integrira same sljedbenike. Sljedbenici su većinom žene, koje u svojim objavljenim svjedočanstvima, ali i u svakoj prigodi ne štede riječi u zanosnim opisima svog ″dragog vođe″. Iste te žene na sami dodir apostolove ruke ili pogled na njegove oči padaju pod utjecajem upitnih duhova te počinju život ljubavi, a ne shvaćaju razliku između ljubavi i stanja zaljubljenosti. Upravo je to glavni cilj samoprozvanog apostola, postizanje stanja zaljubljenosti. Najučinkovitiji način postizanja takvog stanja jest poplava duhovnih informacija, a cilj svega nije sloboda ljudskog bića već upravo suprotno stvaranje potpune ovisnosti o njemu samom i njegovoj sferi. Život ljudi uključenih u ovakvoj sekti se može opisati životom virusa. Virusi su oblici za koje znanost kaže da se nalaze na granici ″između živog i neživog″. Virusi dok lebde u zraku se ponašaju poput neživog oblika, a ulaskom u tijelo čovjeka ili životinje postaju živi oblici. Isti način života može se preslikati na ekipicu. Prebivanjem u sferi svi su živi, a van sfere mrtvilo.

Sam apostol je izjavio: „oni su svi super dok sam ja tu, a kad mene nema nisu povezani“, kao da ni sam ne vidi plodove koje je upravo on posijao.

Najuvjerljiviji način privlačenja mase jesu iscjeljenja i svjedočanstva koja idu sa navedenim u paketu. Jako je licemjerno objavljivati svjedočanstva sljedbenika, a u isto vrijeme svoje svjedočanstvo držati u tajnosti pod izgovorom da ne želi sablažnjavati ljude jer koliko god mi grešni bili on je ipak bio 100 puta gori. Ukoliko je Krist nekoga oslobodio kakve prepreke mogu postojati za objavljivanje svjedočanstva ili do oslobođenja ipak nije došlo? Kako bi misija čiste istine poprimila još uvjerljiviju dimenziju u istu se uključuju ili bolje rečeno iskorištavaju maloljetna djeca koja su ipak nevina i ne mogu lagati. Prilikom polaganja ruku od strane apostola djeca se uvode u stanje levitacije, onostranog iskustva gdje putuju nebeskim krajolicima i razgovaraju sa Isusom. Po izlasku iz takvog stanja djeca davaju svjedočanstvo i prenose poruke ljudima da ne sumnjaju u misiju čiste istine te kako je Lorens istinski apostol. Sa ovako proživljenim iskustvom, djeca se automatski etiketiraju kao najmlađi Isusovi sljedbenici, najmlađi apostoli te polažu ruke na druge osobe. Primjera ima nekoliko, no izdvojio bih svjedočanstvo djevojčice Lucije (11 godina) koje se može poslušati na navedenom linku (izvor: http://www.sozo-hr.com/index.php/svjedocanstva-iz-ekipice?start=85; najlijepše svjedočanstvo o polaganju ruku- na dnu stranice)

Geslo ljubavi je moćno oružje kojim se Lorens Novosel služi. Kada se sve doktrine sruše u središtu ostaje samo ljubav, a živjeti ljubav znači dati život za drugu osobu, svoje vrijeme, energiju i po potrebi novac i u tome nema ništa loše ako se navedeno provodi na ispravan način. No, da li ljubav prema bližnjima podrazumijeva uvlačenje u sferu 10-15 dana, a nakon toga prepuštanje istih voditeljima koji su ulogu preuzeli preko noći na način da su u nekoliko mjeseci doživjeli streloviti rast božanski? Da li se u ruke takvih nekompetentnih osoba mogu prepustiti sudbine izranjavanih ljudi? Potpuno je normalno da djevojka od 25 godina preuzme ulogu dušebrižnika osobama koje joj po godinama mogu biti roditelji pa čak bake i djedovi te istima dijeli savjete po pitanju bračnog zajedništva.

Mnoge osobe, iako uoče određene nelogičnosti i nisu sigurni u ispravnost dotičnog učitelja ipak ostanu uključeni u grupi jer žele gledati razvoj situacije, no postoji velika opasnost da od tog gledanja više neće moći niti izaći i to ne iz razloga što će ih netko ucijenjivati ili prijetiti već zato što je to duh koji će ih svaki put razuvjeravati. Ljudi olako svoju duhovnost izlažu raznim lažnjacima, ne shvaćajući da jedino ISTINA oslobađa.